U prostorijama IOK Zagreb u Ulici kralja Držislava 6, održana je radionica „Predrasude i stereotipi“. Ona je dio edukativnih susreta koje vodi Ivana Barić, magistrica socijalne pedagogije i psihoterapeutkinja realitetne terapije pod supervizijom. Tema je otvorila prostor za ono što često izbjegavamo, iskreno propitivanje vlastitih stavova, reakcija i načina na koji gledamo druge.
Bila je to radionica u pravom smislu riječi – s promišljanjem, dijalogom, nelagodom, ali i važnim osobnim uvidima.
Postoji li razlika između predrasuda i stereotipa?
Na početku smo se zaustavili na osnovnim pojmovima.
Predrasude su unaprijed stvorene ideje, pozitivne ili negativne, koje imamo o pojedincu kao pripadniku određene skupine. To su pristrani i subjektivni sudovi kojima često nedostaju sve informacije potrebne za objektivno mišljenje.
Stereotipi, s druge strane, predstavljaju pojednostavljivanje karakteristika neke skupine ljudi na temelju generaliziranih vjerovanja. Iz nekoliko osobina (pozitivnih ili negativnih) koje pripisujemo skupini, gradimo očekivanja prema svim njezinim članovima.
No, teorija je bila samo polazište. Prava vrijednost radionice ležala je u iskustvenim vježbama.
Vlak za Europu – suočavanje s vlastitim obrascima
Jedna od vježbi, pod nazivom „Vlak za Europu“, potaknula je sudionike na duboku osobnu refleksiju. Zadatak je bio odabrati tri osobe od ukupno šest specifičnih profila s kojima bismo proveli pet dana u vlaku i objasniti zašto.
Iako je zadatak naizgled jednostavan, rasprava je brzo pokazala koliko se odluke temelje na pretpostavkama, osjećajima i ranije usvojenim obrascima razmišljanja. Vježba je otvorila prostor za iskustvenu provjeru vlastitih, ranije doživljenih ili manifestiranih predrasuda.
U tom kontekstu posebno je odjeknula misao Alberta Einsteina: „Teže je razbiti predrasudu nego atom.“
Moderne predrasude: skrivene, ali prisutne
Jedan dio radionice odnosio se na pojam modernih predrasuda. Danas predrasude rijetko dolaze u otvorenom, izravnom obliku. Češće su prikrivene. Iza „dobronamjernih“ komentara ili šutnje. Ljudi su naučili kako se ponašati nepredrasudno pred drugima, dok u sebi i dalje zadržavaju određene stavove. Predrasude tako nisu nestale, postale su suptilnije.
Sudionici su razgovarali o tome kako i kada takvi stavovi izlaze na vidjelo, osobito u situacijama koje doživljavamo „sigurnima“, bez straha od osude.
Tolerancija kao izazov današnjice
Radionica je otvorila i pitanje tolerancije, ne kao apstraktnog pojma, već kao svakodnevne vještine.
Tolerancija podrazumijeva sposobnost zauzimanja druge perspektive, ali i spremnost na dekategorizaciju, gledanje osobe kao pojedinca, a ne isključivo kao člana neke skupine. Jednako tako, važna je i rekategorizacija, pronalaženje onoga što nam je zajedničko s osobom prema kojoj imamo predrasudu ili stereotip.
Učenje o „objektu“ naših predrasuda, odnosno stjecanje konkretnih informacija, pokazalo se kao jedan od ključnih koraka prema smanjenju pristranosti.
Tko zaslužuje mjesto u timu?
Zaključili smo roleplay vježbom u kojoj je troje sudionika preuzelo različite uloge i predstavilo svoje životne priče kao kandidati za igranje u IOK Zagrebu. Ostatak grupe imao je zadatak odlučiti koga bi primili u ekipu i zašto.
Rasprava je bila intenzivna, argumentirana i emotivna. Odluka nije bila laka. Upravo u toj težini izbora sudionici su mogli prepoznati koliko na procjene utječu prvi dojam, osobne vrijednosti i nesvjesni obrasci.
U sportskom okruženju, gdje su timska dinamika, povjerenje i zajedništvo ključni, razumijevanje vlastitih predrasuda postaje iznimno važno.
Radionica „Predrasude i stereotipi“ još je jednom pokazala da osobni razvoj nije odvojen od sporta već je on njegov sastavni dio.
Ciklus edukativnih susreta u organizaciji IOK Zagreb nastavlja se i dalje, s temama koje potiču rast, refleksiju i jačanje zajednice.
