Priča našeg proslavljenog paraolimpijca Roka Mikelina Opare pokazuje kako minsko eksplozivna sredstva i neeksplodirana ubojita sredstva nisu samo opasnost novijeg razdoblja.

Roko je nastradao kao 11 godišnji dječak, 1972. godine, od bombe zaostale iz 2. Svjetskog rata. Vrlo dobro pamti datum i dan u tjednu kada je s četvoricom prijatelja na području Primoštena pronašao eksplozivnu napravu. Jedan od prijatelja smrtno je stradao, a on sam zadobio je teške tjelesne ozljede te ostao bez obje ruke i natkoljenice.

Njegova izrazita hrabrost, upornost i nesalomljiv duh pomogli su mu da se uhvati u koštac sa svim životnim izazovima. Pomaknuo je granicu prvotno u svakodnevnim situacijama, a zatim sa svojim izuzetnim sportskim postignućima.

U  34 godine aktivne sportske karijere, sudjelovao je na 15 svjetskih i europskih natjecanja, te na 5 paraolimpijada. Nositelj je 8 olimpijskih medalja; 1 zlatne, 3 srebrne i 4 brončane. Bio je europski i svjetski prvak u plivanju, a 1987. godine na Svjetskome plivačkom prvenstvu u Parizu osim osvojene titule svjetskoga prvaka  postavio je i svjetski rekord.

Danas je kao što i sam kaže u zasluženoj sportskoj mirovini, no sport je i dalje dio njegove svakodnevnice. Pomoćni je trener ženske reprezentacije u sjedećoj odbojci, koja unatoč tome što postoji tek 2,5 godine, već drugi put sudjeluje na europskom prvenstvu.

Vedrog i veselog duha, rado se odaziva sportsko-humanitarnim akcijama i time pridonosi jačanju svijesti građana i boljoj integraciji osoba s invaliditetom u društvo.