U srijedu, 24. lipnja 2026. godine, u prostoru DSR „Centar za sport i rekreaciju Zagreb“ u Ulici kralja Držislava 6 u Zagrebu održana je radionica „Upoznajmo razočaranje“. Radionicu je vodila Ivana Barić, magistrica socijalne pedagogije i psihoterapeutkinja realitetne terapije pod supervizijom, a zajednički su je organizirali IOK Zagreb i DSR „Centar za sport i rekreaciju Zagreb“.
Sudionici su kroz predavanje, praktične aktivnosti i zajedničku raspravu istraživali jednu od emocija s kojom se svi povremeno susrećemo. Radionica je započela interaktivnom aktivnosti u parovima koja je sudionike potaknula na razmišljanje o očekivanjima, suradnji i različitim načinima na koje doživljavamo istu situaciju.
Kako je na početku radionice istaknula voditeljica Ivana Barić: „Kada se bavimo temom razočaranja, nužno je krenuti od očekivanja. Čim razvijamo očekivanja, istodobno preuzimamo odgovornost i za ta očekivanja i za razočaranja koja iz njih proizlaze.“
Razočaranje počinje mnogo prije samog razočaranja
Jedna od glavnih poruka radionice bila je da razočaranje ne nastaje u trenutku kada se nešto neugodno dogodi. Njegovi korijeni često se nalaze u očekivanjima koja unaprijed stvaramo, a koja nisu uvijek usklađena sa stvarnošću.
Sudionici su razgovarali o tome kako razočaranje često proizlazi iz idealizacije drugih ljudi, ali i nas samih. Nerijetko drugima pripisujemo osobine, namjere ili ponašanja koja zapravo postoje samo u našim očekivanjima. Kada se stvarnost pokaže drugačijom, osjećamo da smo iznevjereni, iako je dio odgovornosti upravo u načinu na koji smo oblikovali vlastitu sliku o drugoj osobi ili situaciji.
Naglašeno je i da razočaranje nije jednostavna emocija. U njemu se često isprepliću tuga, ljutnja, osjećaj krivnje i nemoći. Iako je neugodno iskustvo, ono može biti vrijedna prilika za bolje razumijevanje sebe, vlastitih granica i životnih lekcija.
Koliko su naša očekivanja realna?
Kroz brojne primjere iz svakodnevnog života sudionici su promišljali o uvjerenjima koja oblikuju njihova očekivanja. Raspravljalo se o uvjerenjima poput toga da pravi prijatelj uvijek mora imati vremena, da uspješan sportaš uvijek ostvaruje vrhunske rezultate ili da određeni životni izbori jamče sreću i uspjeh. Voditeljica je objasnila kako upravo takva uvjerenja često predstavljaju podlogu za razočaranje. Kada očekujemo da će se ljudi ili okolnosti ponašati prema našim pravilima, povećava se mogućnost da ćemo biti razočarani.
Sudionici su također razgovarali o tome koliko energije često ulažemo u pokušaje promjene drugih ljudi ili okolnosti koje nisu pod našom kontrolom. Upravo takvi pokušaji nerijetko dodatno produbljuju osjećaj razočaranja i nemoći.
Prihvatiti emociju i učiti iz iskustva
U završnom dijelu radionice predstavljeni su alati koji mogu pomoći u konstruktivnijem nošenju s razočaranjem. Među njima su prihvaćanje vlastitih emocija, preispitivanje očekivanja, kvalitetnija procjena odnosa koje imamo s drugim ljudima te redefiniranje uvjerenja koja oblikuju naš pogled na svijet.
Poseban naglasak stavljen je na pitanje što nas svako razočaranje može naučiti te kako iz neugodnih iskustava razvijati veću emocionalnu otpornost.
Radionica je zaključena mislima koje sažimaju cijelu temu: „Mutna voda se najbolje razbistri kad je ostaviš na miru. Sjetite se uvijek toga kad vas nešto muči.“
Ova radionica još je jednom pokazala koliko bolje razumijevanje vlastitih očekivanja važno. Ono može doprinijeti kvalitetnijim odnosima, većoj emocionalnoj otpornosti i konstruktivnijem suočavanju sa svakodnevnim životnim izazovima.
